srijeda, 20. svibnja 2015.

SVETAC DANA: Sveti Bernard Sijenski [ 20.5.2015. ]

SVETAC DANA: Sveti Bernard Sijenski [ 20.5.2015. ]

Promicatelj pobožnosti Imena Isusova.

Na današnji dan 1444. godine umro je sv. Bernardin Sijenski. Šest godina poslije, na blagdan Duhova, papa Nikola V. proglasio ga je svetim. Bila je to velicanstvena kanonizacija u kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika, svjedoka života i rada toga sveca. Roden je 1380. godine u mjestu Massa Maritima kod Siene. Vec u 4. godini života umiru mu roditelji, a njegov odgoj preuzimaju rodaci. Tu je i kasnije – na Sienskom ucilištu – i studirao i sam predavao.

Kao nasljednik oca posjednika rudnika, imao je veliko imanje. Kad je u gradu zavladala kuga, njegovao je oboljele i pomagao im svojim sredstvima. I sam se zarazio, što ga je potaknulo na dublje razmišljanje. Ozdravio je i svoje imanje razdijelio siromasima, a 1402. godine priklonio se franjevcima. Dvije godine potom ušao je u samostan franjevaca opservanata.

Nekoliko je godina živio skriveno u samostanu, a 1417. godine, nakon jedne propovijedi koju je održao umjesto bolesnog subrata, poceli su ga zvati iz cijele Italije. Postao je promicatelj pobožnosti Imena Isusova, na što su ga neki tužili crkvenim vlastima. Protiv njega se tri puta vodio postupak. U sva tri slucaja dokazana je njegova pravovjernost, pa su mu kao odštetu svaki put ponudili biskupsku stolicu, što je glatko odbijao, želeci ostati jednostavni redovnik.

Od 1430. godine Bernardin se dao i na pisanje velikih teoloških rasprava. Uz temeljne dogmatske teme i mariologiju, bavio se i proucavanjem sv. Josipa. Pridonio je obnovi svoga franjevackoga reda, koji je pod njegovim vodstvom kao generalnog vikara od 20 povecao na 200 samostana. Podizao je ucilišta na kojima je i sam predavao, a slabije poucenim franjevcima nije dopuštao ispovijedati. Obavljao je i neka poslanstva za koja su ga molili svjetovni vladari.

Premda Bernard Sijenski nikad nije službeno proglašen nauciteljem Crkve, njegov je nauk itekako stekao ugled u Crkvi. Papa Pio II. nazvao ga je 'najboljim nauciteljem teologije i doktorom kanonskoga prava'.